Kucam na vrata kamena.<br />-To sam ja, pusti me.<br />Hoću da uđem u tvoju unutrašnjost,<br />da pogledam uokolo,<br />da te upijem kao dah.<br /><br />-Odlazi! - kaže kamen -<br />Čvrsto sam zatvoren.<br />Čak razbijeni na komade<br />bićemo čvrsto zatvoreni.<br />Čak smrvljeni u prah<br />nećemo nikoga pustiti.<br /><br />Kucam na vrata kamena.<br />-To sam ja, pusti me.<br />Dolazim iz čiste radoznalosti.<br />Za nju je život jedina prilika.<br />Želim da prođem tvojim dvorcem<br />zatim da posjetim list i kaplju vode.<br />Malo vremena imam za to.<br />Moja smrtnost mora te uzbuditi.<br /><br />-Ja sam od kamena - kaže kamen -<br />i svakako moram sačuvati ozbiljnost.<br />Odlazi odavde,<br />nemam mišiće smijeha.<br /><br />Kucam na vrata kamena.<br />-To sam ja, pusti me.<br />Čula sam da su u tebi velike prazne sale,<br />neviđene, neopisivo lijepe,<br />gluhe, bez eha bilo čijih koraka.<br />Priznaj da i sam malo o tome znaš.<br /><br />-Velike i prazne sale - kaže kamen -<br />ali u njima nema mjesta.<br />Lijepe su, možda, ali izvan ukusa<br />tvojih jadnih čula.<br />Možeš me upoznati, poznavati me nećeš<br />nikad,<br />čitavom površinom okrećem se prema tebi,<br />a čitavom unutrašnjošću na drugu stranu.<br /><br />Kucam na vrata kamena.<br />-To sam ja, pusti me.<br />Ne tražim u tebi utočište za vječnost.<br />Nisam nesrećna.<br />Nisam beskućnik.<br />Moj svijet je vrijedan povratka.<br />Ući ću i izaći praznih ruku.<br />A kao dokaz da sam stvarno bila<br />neću dati ništa osim riječi<br />kojima niko ne vjeruje.<br /><br />-Nećeš ući - kaže kamen -<br />Nemaš čulo učešća.<br />Nijedno čulo ne može ti zamijeniti<br />čulo učešća.<br />Čak i pogled izoštren do svevidenja<br />ne vrijedi ti ništa bez čula učešća.<br />Nećeš ući, imaš jedva zrno toga čula.<br />Jedva njegov začetak, uobrazilju.<br /><br />Kucam na vrata kamena.<br />-To sam ja, pusti me.<br />Ne mogu čekati dvije hiljade vijekova<br />da udem pod tvoj krov.<br /><br />-Ako mi ne vjeruješ - kaže kamen -<br />obrati se listu, reći će ti što i ja.<br />Kapi vode, reći će ti što i list.<br />Konačno, pitaj vlas sa sopstvene glave.<br />Smijeh me obuzima, smijeh, neobuzdani smijeh,<br />kojim se smijati ne smijem.<br /><br />Kucam na vrata kamena.<br />-To sam ja, pusti me.<br /><br />-Nemam vrata - kaže kamen.

Wisława Szymborska

Wisława Szymborska