Često me svladaju živci, osobito nedjeljom, osjećam se užasno jadno. Atmosfera u kući je tada posebno teška, uspavljujuća poput olova. Vani se ne čuje ni jedna ptica, posvuda lebdi teška, mrtvačka tišina. Ta tišina obavija se oko svakog djelića moga tijela kao da me želi povući duboko u podzemlje. U takvim trenutcima mama, tata i Margot ostavljaju me na miru. Lutam od jedne sobe do druge, penjem se i spuštam stepenicama. Osjećam se poput ptice pjevice kojoj su potrgali krila te u potpunom mraku letu oko rešetki svog kaveza. U meni neki glas viče: "Izađi, smij se i udahni svježi zrak!" Više ni ne odgovaram, odlazim, liježem na kauč i spavam kako bi vrijeme brže prošlo. Tišina i strašni strah jer nema drugog načina da brže prođe. Tvoja Anna, petak, 29. rujna 1943.

Anne Frank

Related Quotes